Alzheimerova bolest:

Svjetski dan Alzheimerove bolesti-21.09.

Alzheimerova bolest je progresivna, neurodegenerativna i nažalost neizlječiva bolest mozga. Nju karakteriziraju gubitak pamćenja, sposobnost rasuđivanja i promjena osobnosti. Jedna je od vodećih javnozdravstvenih problema u svijetu zbog sve veće pojave različitih vrsta demencija a što je povezano s pojavom općeg starenja populacije i produljenjem očekivane životne dobi.

Alzheimerova bolest je najučestaliji uzrok nastanka demencije, te najčešći uzrok funkcionalne onesposobljenosti u osoba starijih od 75 godina starosti te je ujedno i četvrti uzrok smrtnosti. Rizični čimbenici za pojavu Alzheimerove bolesti su:

Dob

Spol

Raniji udarci u glavu

Povijest krvožilnih bolesti

Pušenje

Prekomjerna tjelesna težina

Šećerna bolest

Najznačajniji faktor rizika za obolijevanje je dob. Bolest se najčešće razvija nakon 65. godine života. Prosjek trajanja bolesti je 8 do 10 godina no ponekad i do 15 godina. Prvi i najizrazitiji simptom Alzheimerove bolesti je gubitak pamćenja,posebno događanja koja su se dogodila nedavno. Lijek za liječenje Alzheimerove bolesti trentuno ne postoji ali postoje antidementivi koji usporavaju razvoj simptoma te poboljšavaju kvalitetu života oboljenih. Kao kod svih bolesti ove vrste važno je rano prepoznavanje znakova, odnosno njena rana dijagnoza.

10 RANIH ZNAKOVA ALZHEIMEROVE BOLESTI

 Poremećaji pamćenja (gubitak pamćenja razvija se polako tijekom više mjeseci ili godina).

Poteškoće u izvršnim funkcijama (kuhanje, spremanje, održavanje higijene).

Poteškoće govora, čitanja i pisanja (zaboravljanje riječi, nadomještanje neuobičajenim zamjenama; rečenice postaju teško razumljive, nemaju svrhe niti dubljeg smisla).

Gubitak prostorne i vremenske orijentacije (nepoimanje dana, mjeseca ili godine; nemogućnost snalaženja na od prije poznatim mjestima).

Pogrešne procjene i odluke (odijevanje neprimjereno vremenskim uvjetima ili socijalnim prigodama).

Poremećaji apstraktnog mišljenja (nesnalaženje u novčanim poslovima ili nemogućnost ispunjavanja formulara; nerazumijevanje pojmova, kao što su “rođendan”, “pravda” ili “ljubav”).

Učestalo zametanje i gubljenje stvari (spremanje stvari na neuobičajena mjesta).

Promjene raspoloženja i ponašanja (depresivnost, anksioznost, razdražljivost i emocionalna inkontinencija).

Promjena osobnosti (pretjerana sumnjičavost, ustrašenost, ljubomora).

Gubitak interesa za socijalne aktivnosti (osjećaj napuštenosti, osamljivanje, nezainteresiranost). U početku bolesti najčešće pati pojedinac, s progresivnošću bolesti, pati i pojedinac ali i cijela obitelj. U srkbi za pojedinca važno je beskrajno razumijevanje i strpljenje. Komunikacija sa oboljelim postaje sve teža te je potrebno slijediti slijedeće upute:

10 SAVJETA ZA POBOLJŠAVANJE KOMUNIKACIJE

Nastojte održati dobro raspoloženje.
Usmjerite pažnju bolesnika.
Izrecite poruku jasno.
Postavljajte jednostavna pitanja.
Slušajte svojim ušima, očima i srcem.
Isprekidajte aktivnosti u niz manjih.
Kada su “teški”, preusmjerite im pažnju.
Pokažite naklonost, pružite sigurnost.
Prisjetite se dobrih starih dana.
Sačuvajte smisao za humor.