Moždani udar, udar na moju osobnost jer zadnjih 16 godina života, otkada mi se dogodila Parkinsonova bolest, duboko me dotiče sve što ima veze s neurološkim poremećajima. Kada mi je žena počela čitati članak o Danu crvenih haljina, mislio sam, evo nova doza napada “fashion” policije dok sam ja ušuškan pratio nogometnu napetost Premier lige. No kada je žena spomenula Dan crvenih haljina koji se organizira kao zdravstveno – edukativna akcija o podizanju svijesti javnosti o specifičnostima moždanog udara u žena, pogubnim posljedicama zanemarivanja simptoma prisutnih u ženskoj populaciji te osvješćivanja razlika i značaja moždanog udara u žena, Premier liga je izgubila svoju čar. Tema me je odmah zaokupila i zamolio sam ženu da bi pošalje link na Viber kako bi u miru pročitao interview u Novom listu s neurologinjom Marinom Roje Bedeković , pročelnicom Zavoda za intenzivno neurološko liječenje Klinike za neurologiju KBC Sestre milosrdnice koja je ujedno potpredsjednica Hrvatskog neurološkog društva. Ovo društvo, zajedno s Hrvatskim liječničkim zborom već četvrtu godinu zaredom organizira Dan crvenih haljina, prvi petak u veljači, gdje žene koje su doživjele moždani udar, nose reviju crvenih haljina, doniranih od strane hrvatskih modnih dizajnera.

Porazan je podatak da je smrtnost od moždanog udara kod žena za trećinu veća nego kod muškaraca. Smrtnost od moždanog udara kod muškaraca, radi Covid 19 pandemije, je spala na treće mjesto, dok je ista kod žena ostala na drugom mjestu. I to ne samo kad je riječ o smrtnosti već i kad govorimo o invaliditetu. Postavlja se pitanje zašto je to tako? Odgovor leži u biti žena. Sve suvremene metode liječenja se zasnivaju na brzoj dijagnostici, brzoj reakciji,brzom traženju pomoći i aktivnom liječenju. Žene jednostavno znaju da se nešto događa no zanemaraju gore navedeno. Žalosna je činjenica da kad je riječ o liječenju od posljedica moždanog udara, muškarci su ti koji su zbrinuti od strane žena i obitelji dok su muškarci rjeđe spremni se brinuti o svojim ženama i one često budu poslate u instituciju. Treba naznačiti da su do vremena menopauze, žene hormonski zaštićenije od nekih rizičnih čimbenika za moždani udar i do tog razdoblja moždani udar je češći kod muškaraca. Nakon prestanka hormonske zaštite žene čak češće oboljevaju.

Imamo nekoliko vrsta moždanog udara. U najvećem postotku su to moždani udari koji nastaju uslijed začepljenja neke krvne žile, uglavnom arterije. To su tzv. ishemijski moždani udari, njih je otprilike 80 posto. Oko 20 posto moždanih udara su tzv. hemoragijski moždani udari, odnosno krvarenja koja nastaju uslijed pucanja neke krvne žile. Različiti su čimbenici rizika u jednoj i drugoj skupini. Postoje i značajno rjeđi moždani udari, pa su tako pet do osam posto moždanih udara i tzv. subarahnoidalna krvarenja koja nastaju uglavnom kao posljedica rupture aneurizme. A jedan manji postotak moždanih udara su venski moždani udari koji ne nastaju zbog začepljenje ili puknuća arterije, nego vene. Oni su značajno rjeđi, otprilike pet do deset bolesnika godišnje imamo s trombozom venskih sinusa mozga i to su značajno češće žene. Ta je vrsta moždanog udara vrlo često povezana s hormonskim statusom, podložne su mu žene na hormonskoj nadomjesnoj terapiji, ili žene na oralnim kontraceptivima, jer se tu radi o lijekovima koji povećavaju sklonost stvaranju tromboza, a još ako te žene puše cigarete ili imaju visok tlak, rizik je stvarno visok. Još je jedno ranjivo razdoblje u životu žene s povećanom sklonošću za nastanak tromboze, a to je trudnoća i razdoblje nakon trudnoće.

Kad govorimo o rizičnim čimbenicima za moždani udar dijelimo ih uvijek u dvije vrste; jedni su modificirajući na koje možemo utjecati, i nemodificirajući na koje ne možemo utjecati. Spol je jedan od rizičnih čimbenika na koje ne možemo utjecati, kao i genetsko nasljeđe, dob. Čitav je zato niz onih čimbenika na koje možemo jako dobro utjecati, a to su priležeće bolesti, kao na primjer teška hipertenzija, šećerna bolest, povećane masnoće u krvi, debljina – koja je ipak sve više prepoznata kao kronična bolest koje iziskuje liječenje i to multidisciplinarno – te čitav niz ‘stilova života’ što znači pušenje, zlouporaba alkohola ili nekih drugih sredstava ovisnosti, nedovoljna tjelesna aktivnost. To su sve stvari na koje objektivno, aktivno svi možemo utjecati, svatko u svom životu i to bez ulaganja novca, dapače s uštedom. Primjerice, ako prestanete pušiti, uštedjeli ste i za zdravlje napravili jako puno. Tjelesna aktivnost! Svatko može po svom kvartu sat vremena na dan hodati i to za nula kuna. To su sve stvari na koje možemo stvarno utjecati sami.

Ono na što moramo utjecati je smanjiti udio stresa u našem životu, što je u današnjici pravi izazov. Upravo je stres, uzročnik moždanog udara kod sveg većeg broja mladih ljudi a takvih je sve više i više. Život čine mali i odvažni koraci koje tek počnemo cijeniti onda kada nam se nešto dogodi. Zato pratimo simptome moždanog udara jer G R O M je isuviše važan G= Govor R= Ruka O=Osjet M=Minute.