Međunarodni dan epilepsije je godišnji događaj kojeg organizira Međunarodni ured za epilepsiju (IBE) i Međunarodna liga u borbi protiv epilepsije (ILAE ), s ciljem da se podigne svijest o epilepsiji kao i njenom posljedičnom učinku na pojedince, obitelji i zajednice diljem svijeta.

U ovom danu obilježavaju se događanja i aktivnosti poput obrazovnih seminara kao i kampanja za podizanje svijesti javnosti.

U ovoj 2023 godini, Međunarodni dan epilepsije fokusira se na stigmatizaciju oboljeni od epilepsije u čitavom svijetu.

Epilepsija utječe gotovo sve aspekte života osobe kojoj je dijagnosticirana bolest. Za neke od ovih ljudi, teže im pada stigmatizacija nego samo stanje njihove bolesti.

Ono što najviše doprinosi stigmatizaciji epilepsije jesu miskoncepcije i mitovi koji je okružuju. Velik broj ljudi predpostavljaju da je epilepsija mentalna bolest, da ograničava djelokrug aktivnosti oboljele osobe a ima i onih koji misle da je epilepsija zarazna.

Obrazovanje nas samih i ljudi oko nas je jedan od važnijih puteva razbijanja mitova i miskoncepcija koji okružuju epilepsiju. Obrazovanjem smanjujemo stigmu i diskriminaciju s kojom se susreću oboljeli. Ovim također omogućujemo jednak pristup mogućnostima i pravima za sve oboljele.

Što je to epilepsija?

Epilepsija je jedna od najučestalijih bolesti ili poremećaja u neurologiji, koja zbog svojih karakteristika predstavlja kako smo i gore neveli ne samo medicinski već i socijalni problem. Uzrok nastanka bolesti kao i simptomi su raznoliki. Epilepsija predstavlja kronični poremećaj stanica moždane kore koje iz različitih razloga postaje “prepodražljive” i reagiraju sinhronim izbijanjima električnih impulsa što se manifestira epiletptičkim tj konvulzivnim napadima

Osobe s epilepsijom nisu “epileptičari” ili “padavičari”

 Nije primjereno etiketirati neku osobu prema nekoj njenoj osobini ili prema nekom njenom specifičnom problemu. Upravo ovakva vrsta etiketiranja vodi ka negativnom stereotipu.Primjerenije je govoriti o osobi s epilepsijom. Zamjenski izraz za epilepsiju je konvulzivni napadaj. Smatra se da osoba boluje od epilepsije ako je doživjela najmanje dva epileptična napadaja.

Osobe s epilepsijom (najčešće) nemaju oštećenje mozga

Epilepsija kao poremećaj u funkcioniranju određene skupine živčanih stanica može ali i ne mora biti povezan s oštećenjem moždanih struktura. Funkcioniranje mozga može biti privremeno promijenjeno kao posljedica brojnih zbivanja, poput prekomjernog umora, uporabe sredstava za spavanje ili sredstava za smirenje, opće anestezije, povišene tjelesne temperature.

Oštećenje mozga podrazumijeva da je nešto u strukturi mozga trajno i nepovratno promijenjeno. Pod ovim možemo podrazumiti tešku ozljedu glave, moždani udar ili upalu mozga. Dakle, ozljede mozga uzrok su napadaja u nekih osoba s epilepsijom ali nikako nisu uzrok napadaja kod svih osoba s epilepsijom.

Osobe s epilepsijom obično nisu kognitivno oštećene

 Povrede mozga protežu se u rasponu od nezamjetnih do ektremno teških, onesposobljujućih ozljeda. Osobe s epilepsijom nisu intelektualno inferiorne. One imaju različite intelektualne sposobnosti. U nekih osoba epilepsija može biti povezana s ozljedom mogza koja može uzrokovati i druge neurološke poremećaje koji posljedično uzrokuju sposobnost mišljenja, pamćenja ili orijentacije.

Osobe s epilepsijom nisu nasilne ni lude.

Mnoge značajke epileptičnog napadaja i njegovih neposrednih posljedica na ponašanje oboljele osobe može se pogrešno protumačiti kao “ludo” tj. “nasilno” ponašanje.

Primjerice, tijekom epileptičkog napadaja neki bolesnici nisu sposobni odgovoriti na postavljena pitanja, mogu govoriti nerazumljivo, svlačiti se, ponavljati izvjesne riječi ili neke fraze, mogu izgledati uplašeno ili neprimjereno reagirati na tuđe postupke. Neki bolesnici bivaju smeteni kraće vrijeme nakon napadaja, a ako ih se pokuša spriječiti u nekoj njihovoj aktivnosti mogu postati uznemireni i ratoborni. Isto tako, neki bolesnici mogu uredno odgovarati na pitanja, ili voditi određenu konverzaciju tijekom nekih vrsti napadaja – no nakon završenog napadaja sasvim su amnestični za to razdoblje.

Osobe s epilepsijom nisu duševno bolesne.

Epilepsija ne predstavlja istoznačnicu za duševnu bolest. Naime, u nekih bolesnika uzrok i lokalizacija ishodišta epilepsije može posredno utjecati na izvjesna područja u mozgu koja su povezana s raspoloženjem. U drugih se promjene raspoloženja javljaju kao nuspojava primijenjenih lijekova, dok su u nekih bolesnika emocionalni poremećaji ili promjene u ponašanju povezani s izazovima s kojima se ti bolesnici susreću u sredini u kojoj žive. Za sve navedene poremećaje postoji i odgovarajuće liječenje.

Epilepsija nije nužno nasljedna bolest

 U većini slučajeva epilepsija nije nasljedna bolest, premda su neki vidovi epilepsije povezani s nasljeđivanjem, tj. genetski su uzrokovani. Međutim, najveći dio genetski uvjetovanih epilepsija može se vrlo uspješno kontrolirati odgovarajućim liječenjem.

Epilepsija ne treba predstavljati prepreku za uspješan život

Za uspješan život s epilepsijom potrebno je pozitivno razmišljanje, podrška životne sredine i kvalitetna zdravstvena skrb. Ponekad najteži dio života s epilepsijom predstavlja odgovor na pitanje – kako se nositi s reakcijama drugih osoba?

U bolesnika s epilepsijom iznimno je važno stvoriti pozitivno stanovište prema vlastitom problemu. Međutim, to je često lakše reći nego ostvariti, što pogotovo vrijedi za osobe koje žive u atmosferi nesigurnosti i straha. Iznimno je važno razviti osjećaj samopouzdanja u djece s epilepsijom. Naime, mnoga djeca a kroničnim bolestima – ne samo djeca s epilepsijom, već i djeca s poremećajima poput astme ili dijabetesa – imaju vrlo nisko samopoštovanje. Taj osjećaj manje vrijednosti može dijelom biti prouzročen reakcijama drugih osoba, a dijelom i pretjeranom roditeljskom skrbi koja u te djece potiče ovisnost i nesigurnost u vlastite mogućnosti. Međutim, ispravnim pristupom djeca će razviti pravo samopouzdanje i neovisnost.